U sklopu razvoja strategije oživljavanja hrvatskog gospodarstva i poduzetničke aktivnosti, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/12; na snazi od 18.10.2012.) je u hrvatski pravni sustav uz dosad postojeće oblike trgovačkih društava uveden i jedan novi. Riječ je o „jednostavnom društvu s ograničenom odgovornošću“ ili „j.d.o.o.“. Iz prijedloga navedenog Zakona proizlazi da je razlog uvođenja novog oblika društva okolnost skorog pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji i potreba usklađivanja legislative i pravne prakse sa standardima usvojenima u pravnim sustavima pojedinih zemalja članica. Kao glavni cilj uvođenja ovog novog oblika društva navodi se olakšavanje ulaska u poduzetnički pothvat, sprječavanje broja neregistriranih djelatnosti, smanjenje odljeva hrvatskih poduzetnika i olakšavanje stranim poduzetnicima poslovanje u Hrvatskoj.

U usporedbi s „klasičnim“ oblikom društva s ograničenom odgovornošću, uvođenjem jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću smanjen je minimalni temeljni kapital koji je potreban za osnivanje društva, višestruko su sniženi troškovi osnivanja te je istodobno znatno pojednostavljen sam postupak osnivanja i upravljanja društvom.

Konkretno, navedene novine su sljedeće:

1. Najniži iznos temeljnog kapitala od 10,00 kn (za „klasično“ društvo s ograničenom odgovornošću minimum je 20.000,00 kn);
2. Najniži nominalni iznos poslovnog udjela od 1,00 kn (za „klasično“ društvo s ograničenom odgovornošću minimum je 200,00 kn);
3. Olakšano osnivanje društva korištenjem unaprijed pripremljenih obrazaca koji se ovjeravaju kod javnog bilježnika; ukidanje obvezne objave registracije društva u Narodnim novinama te znatno sniženje troškova osnivanja (od oko 750,00 kn dok su za „klasično“ društvo s ograničenom odgovornošću isti troškovi u prosjeku od 3.000,00 do 4.000,00 kn)
4. Olakšano sazivanje glavne skupštine.

S druge strane ograničen je broj osoba, kao i krug osoba koje mogu biti osnivači jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću. Osim toga, za jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću su propisane određene obveze koji se tiču raspolaganja s dobiti društva, a koje obveze ne postoje za „klasičan“ model društva s ograničenom odgovornošću.

Tako je broj članova jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću ograničen na tri, od kojih je jedan član obvezno i član Uprave društva. Također, iako navedeno ne proizlazi jasno iz Zakona, sudska praksa je zauzela stajalište da članovi istog društva mogu biti samo fizičke osobe, ne i pravne osobe kao što su trgovačka društva i sl.

Nadalje, potrebno je istaknuti činjenicu da se jednostavnom društvu s ograničenom odgovornošću nameće obvezu unosa četvrtine dobiti iskazane u godišnjim financijskim izvješćima u zakonske rezerve. Predmetne zakonske rezerve mogu se upotrijebiti isključivo u tri zakonom propisane svrhe i to za povećanje temeljnog kapitala pretvaranjem rezervi u temeljni kapital društva, zatim za pokriće gubitka iskazanog za godinu za koju se podnose godišnja financijska izvješća ako nije pokriven iz dobiti prethodne godine te za pokriće gubitka iskazanog za prethodnu godinu ako nije pokriven iz dobiti iskazane u godišnjim financijskim izvješćima za godinu za koju se podnose.

Konačno, predmetni Zakon predviđa mogućnost pretvaranja jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću u „klasičan“ oblik istog društva, i to adekvatnim povećanjem temeljnog kapitala.

Za više informacija o predmetnoj temi, molimo Vas da pošaljete upit na vukmir@vukmir.net.

Hrvatski Sabor donio je u rujnu 2012. usvojio Zakon o poticanju investicija i unapređenju investicijskog procesa (NN111/12), čijim je stupanjem na snagu ujedno prestao važiti raniji Zakon o poticanju ulaganja. Iz prijedloga ranije spomenutog Zakona dade se iščitati kako je razlog za donošenje istog pokušaj otklanjanja većih poremećaja u gospodarstvu nastalih kao posljedica teške gospodarske situacije uzrokovane svjetskom i domaćom financijskom krizom, ali i usklađenje sa propisima Europske Unije (Smjernica o nacionalnim regionalnim potporama, SL C 1998., 2000., 2006.; Priopćenje Komisije – Višesektorski okvir o regionalnoj potpori za velike investicijske projekte, SL C 2002., 2003.) U tom smislu Vlada RH kao predlagatelj Zakona očekuje kako će se istim olakšati ostvarenje investicijskih projekata te na taj način pospješiti gospodarski rast i razvoj na razini države, odnosno njeno uključivanje u tokove međunarodne razmjene, kao i jačanje investicijske i konkurentske sposobnosti hrvatskog poduzetništva. U svijetlu ostvarenja tih ciljeva predmetnim Zakonom se uvodi niz poticajnih mjera koje se odnose na: proizvodno-prerađivačke aktivnosti, razvojno-inovacijske aktivnosti, aktivnosti poslovne podrške, aktivnosti usluga visoke dodane vrijednosti i turističke aktivnosti.

Poticaji predviđeni ovim Zakonom su sljedeći:

• poticaji za mikro-poduzetnike;
• porezni poticaji;
• carinski poticaji;
• poticaji za opravdane troškove novih radnih mjesta povezanih s investicijskim projektom;
• poticaji za opravdane troškove usavršavanja povezanih s investicijskim projektom;
• poticajne mjere za razvojno-inovacijske aktivnosti, aktivnosti poslovne podrške i aktivnosti usluga visoke dodane vrijednosti;
• poticajne mjere za kapitalne troškove investicijskog projekta;
• poticajne mjere za radno-intenzivne investicijske projekte.

Predviđeni nositelji poticajnih mjera jesu poduzetnici, odnosno, fizičke osobe (obrtnici) koje su obveznici poreza na dobit ili trgovačka društva, registrirana na teritoriju Republike Hrvatske, koja koriste poticajne mjere, odnosno kojima se odobravaju potpore za početne investicije.

Porezni i carinski poticaji

Od novina uvedenih ovim Zakonom, poduzetnicima vjerojatno najzanimljiviji jesu porezni i carinski poticaji. Porezni poticaji se sastoje u smanjenju stope poreza na dobit proporcionalno visini investicije i broju novootvorenih radnih mjesta, a osiguravaju se za razdoblje od 10 godina od godine početka investicije. Posebna pogodnost je i mogućnost korištenja poreznih poticaja bez potrebe otvaranja novih radnih mjesta, pod uvjetom da poduzetnik provodi modernizaciju tehnološkog procesa postojećeg proizvodnog pogona. Zakon predviđa i poticaje za opravdane troškove otvaranja novih radnih mjesta, a čija visina ovisi o regionalnoj stopi nezaposlenosti u regiji u kojoj se novo radno mjesto otvara.

Osim novosti u odnosu na porezne poticaje, predviđene su i promjene vezane uz carinske poticaje. Prema predloženom, uvoz investicijske opreme ili strojeva koji predstavljaju dio opravdanih troškova investicijskog projekta biti će oslobođen plaćanja carina. Podrazumijeva se da će navedena odredba važiti do punopravnog pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Zakon detaljno propisuje i postupak putem kojeg se poticajne mjere dodjeljuju poduzetnicima.

Također, smatramo potrebnim napomenuti kako je uz predmetni Zakon, u pripremi i Zakon o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske kojim bi se Vladi dala mogućnost da pojedine investicijske projekte proglasi kao projekte od interesa za Republiku Hrvatsku, te kojim bi se uredili kriteriji za određivanje i načine realizacije tih projekata, kao i načine privlačenja potencijalnih investitora.

Za sva dodatna pitanja vezana uz ovu temu slobodno nam se obratite na vukmir@vukmir.net.